Sažetak: Most Studenčica nalazi se u Donjim Studencima, jugozapadno od Mostara u Bosni i Hercegovini. Most je veliki inženjerski pothvat. Napravljen je na visini od 88 m iznad doline i dug je 555 m, s glavnim rasponima od 120 m. Prije nego što je most otvoren za promet, morao je proći niz provjera radi potvrde zadovoljava li konstrukcija uvjete propisane zakonom. Provedeni su statički i dinamički testovi da se potvrdi sigurnost mosta. Prije nego su testiranja započela, izrađen je i izračunat numerički model mosta u računalnom programu (TOWER), a rezultati su kasnije uspoređeni s izmjerenim vrijednostima. Statički testovi sastojali su se od mjerenja vertikalnih deformacija i naprezanja u konstrukciji, a dinamički testovi su mjerili frekvencije osciliranja mosta. Rezultati su analizirani radi provjere ponaša li se most prema očekivanjima i smije li se otvoriti za promet.

Ključne riječi: ponašanje konstrukcije, statički testovi, dinamički testovi, analiza rezultata, ispitivanje konstrukcija

Sažetak: U radu je prikazana analiza pouzdanosti lameliranih drvenih nosača na razini I., primjenom semiprobabilističkog postupka danog u Eurokodu i razini II., primjenom metode pouzdanosti prvog reda – FORM metoda. Analiza je provedena za normalnu proračunsku situaciju na dvjema različitim skupinama nosača: krovnim i stropnim nosačima. Nosači su najprije dimenzionirani prema graničnom stanju nosivosti na savijanje u skladu s Eurokodom 5, nakon čega su postavljene jednadžbe graničnog stanja sa stohastičkim vrijednostima osnovnih varijabli. Analizom osjetljivosti je pokazano da utjecaj varijacije čvrstoće na savijanje nije značajan ako se koeficijent varijacije čvrstoće na savijanje uzme oko 15 %, kolika je preporučena vrijednost iz literature. Rješenjem jednadžbi dobiveni su indeksi pouzdanosti koji su uspoređeni s normiranima za razred konstrukcije RC2 i RC3, prema Eurokodu 0.

Ključne riječi: drveni lamelirani nosač, savijanje, indeks pouzdanosti, vjerojatnost otkazivanja nosivosti, jednadžba graničnog stanja, Eurokod 5

Sažetak: Održiva gradnja na svjetskoj razini svaki dan dobiva na važnosti, a Hrvatska nije izuzetak. Kako zelena gradnja biva sve više prepoznata u kontekstu izgrađenog okoliša, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku odlučilo je dati svoj obol u tom razvitku. Naime, Sveučilište je odlučilo da svi novi građevinski projekti i rekonstrukcije postojećih zgrada trebaju biti u skladu s načelima održive arhitekture i građevinarstva. Jedan takav projekt proizašao je iz natječaja za samoodržive module – kioske za sveučilišni kampus. Pobjednički rad osmislili su zaposlenici i studenti fakulteta građevinarstva i elektrotehnike. Projekt, s arhitektonskog stajališta, veliku važnost pridaje jednostavnosti oblika, materijala i izrade, s posebnim naglaskom na transformabilnom interijeru. Uporaba aluminija u izradi konstrukcije nadopunjuje arhitektonske zamisli kroz jednostavnost primijenjenih konstrukcijskih rješenja koje on omogućuje. Uporaba solarne energije, primjena samodostatnih sustava za opskrbu vodom i odvodnju otpadnih voda, te materijala koji se mogu reciklirati, omogućila je smanjenje njegovog ugljičnog otiska. Ukupni rezultat je jedinstven konstrukcijski i arhitektonski projekt koji ispunjava mnoge zahtjeve zelene gradnje.

Ključne riječi: natječaj, energetska učinkovitost, modul, okoliš, jednostavnost

Sažetak: Na primjeru hale s okvirnim nosačem raspona 62,0 m, visine stupa 15,0 m i visine u sljemenu 17,3 m, provedena je usporedba okvira s rešetkastom prečkom i okvira s kombiniranom prečkom od rešetkastog i Vierendeel nosača. Usporedbom utroška čelika, okvir s rešetkastom prečkom ističe se kao jeftinije rješenje. S druge strane, prednost okvira s kombiniranom prečkom je jednostavnija izvedba, koja se ističe u slučaju potrebe jeftinije cijene rada u odnosu na cijenu materijala. Analizirana je problematika dimenzioniranja T-priključaka prema EN 1993-1-8 kod Vierendeel nosača, jer su se pokazali kao jedan od najvažnijih čimbenika prilikom dimenzioniranja cijelog okvira. U radu su dane smjernice za preliminarni odabir poprečnih presjeka elemenata Vierendeel nosača, ovisno o njihovoj geometrijskoj kompatibilnosti. Za okvire s kombiniranom prečkom prikazan je odabir optimalnog statičkog sustava dodavanjem dodatnih ispuna u Vierendeel nosaču radi postizanja ravnomjernije raspodjele momenata savijanja u prečki okvira.

Ključne riječi: rešetkasti nosač, Vierendeel nosač, čelični okvir velikog raspona, T-priključci

Sažetak: U radu se analiziraju deformacije kod šupljih nosača od višeslojnog polimera ojačanog staklenim vlaknima (stakloplastika) na mjestima djelovanja koncentriranih sila. Nelinearna numerička analiza je provedena na nosaču pravokutnog poprečnog presjeka s unaprijed odabranim dimenzijama i karakteristikama materijala. Analizirani su nosači s tri različita raspona, a svaki je opterećivan dvjema koncentriranim silama, gdje je varirana udaljenost sila od oslonaca. Za postepeno povećanje sile praćena je promjena vrijednosti deformacije gnječenja na mjestima opterećenja. Rezultati su prikazani bezdimenzionalnim dijagramima, odnosno, za omjer pripadne sile s početnom silom prati se omjer deformacije na mjestu opterećenja i u polovini raspona.

Ključne riječi: polimer ojačan staklenim vlaknima, koncentrirana sila, nelinearna numerička analiza, deformacija gnječenja, bezdimenzionalni dijagram

Sažetak: U radu su prikazane nedavno razvijene metode i skup alata za praćenje utjecaja na okoliš rudarskih aktivnosti, posebice za analizu kakvoće vode pomoću daljinskih istraživanja. Prikazane su moderne tehnologije koje kombiniraju vizualizacijske senzore, uključujući hiperspektralnu spektroskopiju, i bespilotne letjelice (UAV). Kakvoća vode analizirana je pomoću daljinskih i in situ mjerenja. Mjerenja spektra reflektiranog zračenja s vodene površine (Rw) osiguravaju dovoljno informacija za procjenu kakvoće vode zbog kombinacije parametara proizašlih iz mjerenja: ukupne suspendirane tvari (TSM), fitoplanktona (gdje je najaktivnija komponenta Chlorophyll a, CHL-a) i otopljene obojane organske tvari (CDOM). In situ RW spektar je korišten paralelno s in situ mjerenjima koncentracija kako bi se definirao optimalni algoritam spektralnog područja za svaki parametar kakvoće vode. Analiza linearne regresije između spektralnog područja i mjerenja koncentracije pokazala je jaku korelaciju. Mala vrijednost srednje kvadratne pogreške (RMSE) za većinu parametara dovodi do zaključka kako ne postoji značajna razlika u kakvoći vode zbog latentnog utjecaja nekadašnje rudarske industrije ili odlaganja otpada u okolici Mostara.

Ključne riječi: vizualizacijski senzori, hiperspektralna spektroskopija, bespilotna letjelica (UAV), kakvoća vode

Sažetak: U programskom paketu MIKE 11 izrađen je jednodimenzionalni model rijeke Drave na dionici od 00+543 rkm do 69+118 rkm radi analize kakvoće vode rijeke Drave. Izrađena je pojednostavljena verzija promatrane dionice rijeke Drave bez pritoka. Za uzvodni rubni uvjet uneseni su protok i parametri kakvoće vode (otopljeni kisik, temperatura, amonijak, nitrati, otopljeni i partikularni fosfor te petodnevna biološka potrošnja kisika BPK5), na nizvodnom presjeku definiran je vodostaj, dok je uvjet vezan za kakvoću vode ostao otvoren. Kao dio ulaznih podataka, također su određene koncentracije spomenutih parametara kakvoće vode na uređaju za pročišćavanje Belišće (54+373 rkm) i onih na položaju direktnog ispusta otpadne vode kod Osijeka (14+580 rkm). Modeliran je scenarij koji predstavlja ekstremnu situaciju: kvar na uređaju za pročišćavanje Belišće i njegov prestanak rada u trajanju od dva dana. Pretpostavljeno je da se tijekom tog razdoblja u rijeku Dravu ispušta nepročišćena voda s uređaja. Nakon modeliranja analizirane su dobivene koncentracije otopljenog kisika O2, BPK5, i amonijaka NH3. Tijekom kvara, koncentracije BPK5 i amonijaka naglo su se povećale, a otopljenog kisika smanjile u skladu s vrijednostima parametara nepročišćene vode, ali odmah po popravku uređaja dolazi do vraćanja parametara na prvotnu kakvoću vode rijeke Drave. Scenarij je ukazao na sposobnost samopročišćavanja rijeke Drave.

Ključne riječi: programski paket MIKE 11, rijeka Drava, parametri kakvoće vode, proces samopročišćavanja vode

Sažetak: Istraživanje prikazano u ovom radu povezano je s dva problema koji se javljaju pri ispitivanju svojstava svježih samozbijajućih (SCC) betona. Prvi problem je u vezi s činjenicom da svojstva mješavine mogu varirati zbog različitih čimbenika (sastav, materijali, uvjeti okoline itd.), dok je drugi problem mali broj eksperimentalnih rezultata ispitivanja po mješavini. U sklopu ispitivanja svojstava svježih SCC mešavina, osmišljeni su različiti testovi sposobnosti prolaska i ispunjavanja oplate, kao i otpornosti na segregaciju. U ovome radu prikazane su vrijednosti rezultata ispitivanja metodama V-lijevka i slijeganja razlijevanjem, izmjerene na sedam različitih SCC mješavina. Uobičajeno dobra korelacija između izmjerenih veličina proširena je korištenjem neizrazite metode najmanjih kvadrata. Svrha prikazanog postupka je spoznavanje mogućih graničnih vrijednosti spomenutih svojstava SCC betona i smanjivanje broja potrebnih testova, kada je to moguće, pri proizvodnji SCC betona.

Ključne riječi: svojstva betona u svježem stanju, samozbijajući beton, neizrazita metoda najmanjiih kvadrata

Sažetak: Stari centri Europskih gradova čine više od 35% ukupnog građevnog inventara, a nerijetko predstavljaju socijalno, financijsko, pa i turističko središte gradova. Stare zgrade građevnog inventara zahtijevaju održavanje i obnovu kako bi se održala njihova korisnost. Kako dosadašnji alati za upravljanje rizicima u nisu omogućavali zadovoljavajuće upravljanje rizicima u ovakvom tipu projekata. Razvijena struktura rizika (RBS) koju su autori prethodno predstavili, je dorađena, a kako bi omogućila jednostavnije upravljanje rizicima i ukazala na kritične izvore rizika Prethodno je objavljen RBS za građevinske projekte na postojećim zgradama. Iskustvo na realnim projektima je pokazalo da neki izvori rizika iz prethodno objavljenog RBS-a predstavljaju veću opasnost po izvršenje projekta i imaju više pokretača od ostalih izvora rizika. Na temelju postojećeg RBS-a kritični izvori rizika su identificirani, a izvršena je i njihova daljnja analiza. Kao rezultat ovog istraživanja u ovom radu predstavljena je u cijelosti razvijena struktura rizika za građevinske projekte na postojećim zgradama, a u kojoj su detaljnije strukturirani kritični izvori rizika. Nadalje, identificirani su bitni sudionici, te su ovima pripisani izvori rizika za koje su odgovorni.

Ključne riječi: razvijena struktura rizika, postojeće zgrade, građevinski projekti, obnova, upravljanje rizicima